Uobičajeni materijali za jednokratne plastične čaše uključuju polipropilen (PP), polikarbonat (PC), polietilen tereftalat (PET), polistiren (PS) i polimliječnu kiselinu (PLA).

Prema kodovima za recikliranje plastike, otpornost na toplinu značajno varira među materijalima: PP (šifra 5) može izdržati temperature do 120 stupnjeva, dok je PET (šifra 1) otporan na toplinu-do 65 stupnjeva; PS (šifra 6) je otporan i na toplinu i na hladnoću, ali nije siguran za-mikrovalnu pećnicu. Čvrstoća na pritisak također varira ovisno o materijalu; tradicionalne plastične čaše (poput onih izrađenih od PP, PS ili PET) imaju tlačnu čvrstoću u rasponu od 26 N do 975 N, dok se PLA čaše kreću od 26 N do 151 N. Što se tiče toplinske izolacije, jednokratne papirnate čaše općenito nadmašuju jednokratne plastične čaše; valovite i šuplje papirnate čaše s dvostrukim-stjenkama nude najbolju izolaciju, s temperaturom površine koja se razlikuje za više od 20 stupnjeva u usporedbi sa standardnim plastičnim čašama obloženim PE-.

Neke jednokratne čaše koje se prodaju kao "razgradive" ne uspijevaju se potpuno razgraditi-pokazujući stopu raspadanja od 0%-u testovima koji simuliraju uvjete industrijskog kompostiranja, zbog uključivanja ne-razgradive PP plastike. Ispitivanja pokazuju da nije otkrivena migracija mikroplastike u uzorcima PS, PET ili PLA čaša nakon dva sata uranjanja u kipuću vodu. Neki nekvalitetni proizvodi predstavljaju rizik u pogledu prekomjernih razina štetnih tvari; na primjer, prekomjerni ostaci 3-kloro-1,2-propandiola – koji je Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) klasificirao kao tvar grupe 2B "moguće kancerogena za ljude" – otkriveni su u određenim proizvodima.

Plastične čaše moraju biti u skladu sa standardima kao što su *Nacionalni standard sigurnosti hrane za plastične materijale i predmete koji dolaze u dodir s hranom* (GB 4806.7) i *Plastične čaše za piće* (QB/T 4049); uobičajena područja ne-sukladnosti uključuju cjelovitost brtve i otpornost na udarce.